Strategija rada crnogorske diaspore u EU
 
Autor: Matyas Zrno, Prag
 

Crnogorska diaspora ima u samoj svojoj strukturi nekoliko problematicnih stvari, kojima se razlikuje od diaspore hrvatske, srpske ili kosovo-albanske. Dok te nacionalne grupe imaju u principu definirane politicke i narodne ciljeve, crnogorsko iseljenistvo, isto kao i cijelo crnogorsko druzstvo u domovini, je podijeleno po osnovnim pitanjima kao sto su nacionalna identifikacija Crnogoraca ili buducnosti Crne Gore. Negovoreci o tome, da,za razliku od gore pomenutih, Crnogorci (kada u ovome tekstu spominjem Crnogorce, mislim time na pripadnike svih etnickih i vjerskih pripadnosti na teritoriji Republike Crne Gore, znaci Crnogorce, Bosnjake-Muslimane, Albance, Hrvate…)  su brojcano slabi. Uprkos tome postoje před crnogorskom diasporom  izvjesne mogucnosti.

 U svom radu  bi crnogorsko iseljenistvo prvenstveno trebalo imati jasan stav u tome, sta hoce postici. Po meni tu  postoje dva primarna ciljeva:

.

  • Njegovanje crnogorskog jezika, kulture, tradicija itd.kod pripadnika dijaspore, prije svega kod omladine, da bi ostao sacuvan njen crnogorski charakter.
  • Procrnogorsko djelovanje na teritoriji zemalja, gdje zive Crnogorci. To     podrazumijeva: 
  • Uticanje na javno mislenje i politické, kulturne i privredne elite, promovisanje crnogorske kulture, privrede itd.,drugim rijecima – lobing.
  • Podsticanje politicke, privredne, kulturne i sportske saradnje izmedju zemlje – matice i zemlje u kojoj zivite.
  • Humanitarna i razvojna pomoc.

.

.

.

.

Add br.1:

.

.

.

“Njegovanje crnogorskog jezika, kulture, tradicija itd.kod pripadnika diaspore, prije svega kod omladine, da bi ostao sacuvan njen crnogorski charakter.”

Sto se time podrazumijeva? Organizovanje crnogorskih klubova, biblioteka, ljetnih škola i kempova za djecu crnogorskih iseljenika, organizovanje folklornih, filmskih i drugih predstava itd.  Ovo je odmah na pocetku problematizovano relativno malim brojem Crnogoraca na jednom mjestu. Da bi mogao upsjesno postojati, recimo,   jedan crnogorski klub, za to třeba barem nekoliko desetina aktivnih clanova na jednom mjestu, sto nije cesto moguce. Odrzati   veze sa domovinom je takodje mnogo jednostavnije kod iseljenika iz tradicionalnih/patriarchalnih sredina, kao sto je, recimo, Plav i Gusinje, gdje su rodbinske i druge veze puno jace, nego kod ljudi iz vise razvijenih krajeva, cija djeca obicno u drugoj  ili najkasnije trecoj generaciji podlezu asimilaciji (sto, medjutim, nemora besuvjetno znaciti, da izgube svaki kontakt sa zemljom-maticom.Cesto i ljudi, koji vise a neznaju ni jezik svojih djedova, osjeca neku emotivnu vezu za zamlju svojih predaka i spremni su da se u njenu korist angaziraju.Konkretni primjeri mogu biti neki americki senatori srpskog porijekla).

Kod ovog tipa rada crnogorske dijaspore nisu vazne politické i druge razlike. 

Add br.2:

“Procrnogorsko djelovanje na teritoriji zemalja, gdje zive Crnogorci.”

1)”uticanje na javno mislenje i politicke, kulturne i privredne elite, promovisanje crnogorske kulture, privrede itd.,drugim rijecima – lobing.”

Sta to znaci? Prvenstveno si treba ujasniti, u kojem pravcu treba promovisati Crnu Goru. Ovdje vec mora biti jasno u onim osnovnim pitanjima, koja tresu i danasnjom crnogorskom javnoscu. Znaci: da li se zalazemo za nezavisnu Crnu  Goru ili za savez sa Srbijom. Dalje krenem od predpostavke, da se vecina od prisutnih zalaze za potpuno nezavisnu  i suverenu Crnu Goru. Podrska zapadnih zemalja tom projektu je od presudne (mada ne iskljucive) vaznosti za Crnu Goru. Politicke elite zapadnih demokratskih zemalja su iz velikog djela tvorene javnim mislenjom. Javno mislenje je formirano zanacajnim dijelom sredstvima informisanja. Ta sredstva se dijele na stampana (novine, casopisi) i elektronska (radijo, televizija i sve vise i internet). Kakve mogucnosti uticanje na medija se nude? Idealno je naravno, dejstvovati po uobicajnom crnogorskom nacinu kroz svoje veze i poznanosti. Medutim, to podrazumijeva izvrsni stepen pozicije u druzstvu, kojim svako neraspolaze. Koje su onda mogucnosti za prosjecnog gradjanina zemalja EU?

          

.

  • Monitoring glavnih stampanih medija i reakcija  na clankove, koje se ticu Crne Gore i neodgovaraju nasem vidjenju situacije (novine ne uvijek objave duzu repliku na vlastiti clanak, ali skoro uvijek objave kratku, jasnu i inteligentu repliku u formi pisama citalaca. I pisma citalaca nisu zamerljiva, jer su prosjecnim citaocem dosta citana). Takodjer je moguce nazvati redakciju i,u slucaju negativnog ili neobjektivnog pisanja o Crnoj Gori, se zaliti, u ime druzstva ili licno (uz navedenje jasnih i objektivnih cinjenica) odgovornim osobama – sefu rubrike, glavnom uredniku itd.
  • Sto se tice radija i televizije, tu mogucnosti ogranicene i bez licnih veza se malo sto moze uraditi.
  • Ogromne mogucnosti nudi internet. Nije toliko tezko napraviti jedan dobar i zanimljiv sajt, posvecen Crnoj Gori, koji bi se mogao citati u glavnim europskim jezicima i gdje bi svako ko je za to zainteresovan, mogao dobiti osnovne informacije o crnogorskoj istoriji, kulturi, privredi, turistickim mogucnostima i prije svega aktualnoj politickoj situaciji.  Tu bi se mogle naci ne samo vijesti iz Crne Gore nego  i pogledi na aktualna pitanja i slicno. Redovni sjedmicni, dvojsedmicni ili cak mjesecni brifink iz Crne Gore bi se mogao slati na e-mail adrese clanova odbora za spoljnu politiku parlamenata najvaznijiho zemalja EU, kao i europskog parlamenata, redakcija vaznih medija itd.

.

Osim direktnog medijskog angazovanja su veoma efektivne i slijedece akcije:

.

  • Organizovanje diskusnih vecera na temu “Jugoslovenska kriza” ili nesto tome slicno (naravno treba u tom dosta sirokom tematu se uglavnom posvetiti Crnoj Gori, medjutim atraktivniji je darti na pocetku siru temu) u mjestu vasega boravka. Iz vlastitog iskustva znam, da, recimo, u Njemackoj, nije uglavnom problem dobiti od Mjesne zajednice ili neke od lokalnih institucija (crkve…) prostorije za ovakav prospjesni dogadjaj, inzerovati ga u lokalnim medijima, pridobiti ka ucasti na njemu i neke licnosti iz svijeta medija, politike itd. Naravno, organizovanje ovakvog poduhvata zahtjeva, da organizator bude covjek od ugleda u sredini, gdje zivi. Ovakvu taktiku koriste i srpski  a hrvatski klubovi i iz vlastitog iskustva znam, da to ima dobar odaziv u medijima.
  • Dosta dobro se mogu iskoristiti i razne kulturne promocije. Uz podsku Mjesne zajednice, crkvenih odbora, razlicitih fondacija i slicno se mogu napraviti poromocije crnogorskog filma, slika, folklora, bilo cega…To naravno zahtjeva dosta posla, ali sigurno nece ostati bez odaziva. Primjer iz vlastitog iskustva je bila promocija dokumentarca o Crnoj Gori, koji je Ceska televizija napravila sa nasim ucescem u ljeto 1999, u Pragu. Na promociju smo pozvali goste iz medija, politike, pocastili Vrancom, lozom i slicno i vecina od onih, koji prije toga nisu nista culi o Crnoj Gori, se vracala kao prijatelji Crne Gore. Drugi primjer jesu aktivnosti kulturno-sportskog druzstva „Montenegro“ iz Nurnberga, koji kroz crnogorsme folklorne manifestacije, kroz pomoc pri prezentaciji crnogorskog turizma i slicno, veoma uspjesno propagiraju  svoju domovinu u Bavarskoj. Jedan tjedan kulture Crne Gore bi sigurno u svakoj zemlji imao svoj dovik. Treba iskoristiti u  ovo vrijeme popularnog termina “multikuralismus”, kada gradjani zapadnih zemalja sa intersovanjem prihvataju predstave drugih nacija, kultura…Treba takodjer  udariti na strunu romantizma. Crna Gora se mora pragmaticno predstavljati tako, kako se ocekuje. To znaci, pokazati sliku jedne romanticne junacke zemlje izmedju mora i visokih brda, zemlje sa zivim folklorom (folklor uvijek svakoga uhvati…), zemlje tradiconalnog moralnog kodeksa itd. Bas ovakvim vrijednostima je Crna Gora postala populrna u 19.vjeku. Sve ovakve akcije se mogu iskoristiti i kao promocija crnogorskog turizma, mada nisam siguran da li to nije kontraproduktivno (s obzirom na standard usluga, koje se u Crnoj Gori nudi, ceste probleme sa policijom, zagadjenoscu itd.  mozda i nije najbolje slati ljude dolje…). Sve ovakve kulturno-promotivne akcije se mogu lako prezentirati u medijima, prije svega lokalnim.
  • Slijedece, sto je moguce, je utjecaj na svoje zastupnike u parlamentu (u slucaju, da ste vec gradjani zemlje, u kojo zivite). Taj oblik dejstovanja znaci naprimjer pisanje pisama svom poslaniku u kojim upozoravate na situaciju u Crnoj Gori i na pozitiva ili negativa odnosa zapadnih zemalja prema njoj.
  • Podsticanje politicke, privredne, kulturne i sportske saradnje izmedju zemlje – matice i zemlje u kojo zivite. Politicka i privredna saradjna moze paradoksno biti diskutabilna, posto ponasanje crnogorskih vladinih, turistickih i privrednih delegacija nije cesto na odgovarajucem nivou. Kulturna ili sportska saradnja je nesto drugo. Tu postoji dve mogucnosti.  Organizovanje predstave crnogorskih umjetnika u nekom gradu zemalja EU, sto se moze iskoristiti (kao sto je gore pomenuto) i u propagandne svrhe ili nasuprot gostovanje stranih umjetnika u Crnoj Gori (kao primjer se nudi cetinjski bijenale). To je izuzetno prospjesno, s obzirom na mali broj kvalitetnih kulturnih dogadjaja u Crnoj Gori (posebno u nekim “pasivnim”podrucjima, gdje se u stvari nedesava absolutno nista). Kao jos jedan primjer mogu navesti nekolikadnevni “Festival prijatelstva”, koji se odrzava svakoga ljeta u istocnobosanskom Gorazdu. Radi se o projektu u kojem ucestvuju prije svega umjetnici iz Francuske i koji je takodjer placen francuskom stranom (Bosanci su morali samo obezbijediti smjestaj). U toku nekoliko dana je na svakom cosku u gradu bila druga predstava. Negdje klauni ili mali teatar za djecu, drugdje zabavni kursevi slikanja, prezentacija  djecijeg orkestra klasicne muzike ali i francuskih crnaca sa HIP-HOP musikom, stalne pozorisne i filmske predstave i svako vece velki koncert rock-bendova. Tim festivalom, koji nije bio zatvoren u salama, nego izasao u ulice, medju narod, je citav grad tokom tih pet dana zivio. Siguran sam, da bi se nesto tako, posebno u tim nesretnim napustenim sredinama crnogorskim gradovima na sjeveru morao docekati sa velikim odusevljenjem.
  1. Humanitarna i razvojna pomoc. Humanitarna pomoc po mom mislenju nije od tolike vaznosti koliko razvojna, to znaci pomoc, koja podrzava razvoj demokratske infrastrukture u Crnoj Gori i njen privredni oporavak. Kao primjer mogu navesti prijekat “Montemedija”, koji podrzava nezavisne medije u Crnoj Gori.  Ti projekti mogu biti razne vrste. Naprimjer podrzavanje male i srednje privrede kroz davanje kredita, odrzavanje kurseva za privrednike (nemojme zaboraviti da privredni oporavak je osnova druzstvenog oporavka!), edukacija kadrova  u drzavnom aparatu (to bi njima bilo izuzetno potrebno…), skolovanje za novinare, stipendiranje talentiranih crnogorskih studenata (bilo u domovini ili u strani), kurseve stranih jezika (u Crnoj Gori izuzetno potrebno), racunara itd. Ovakvi poduhvati medjutim podrazumijevaju visoku vrstu licne angazovanosti i saradnju sa raznim fondacijama ili vladama u cilju obezbijedjenja financijskih sredstava. Kao sto to obicno biva, vecina gore pomenutog odvisi od novca i vremena. Vece akcije, od pravljenje i redovnog odrzavanja internet sajta do organizovanja raznih promocija ili razvojnih programa, zahtijevaju mnogo vremena i jos vise financijskih sredstava. U slucaju da bi se krenuo u nekakvu vecu akciju,  smatram za najefektivnije odrediti osobu, koja ce se, potpomognuta odredjenim finacijskim sredstvima od Saveza crnogorskih asocijacija, kompletno baviti tim ili onim poduhvatom. Nesto se moze praviti na volonterskoj liniji, neke stvari vise ne. Ljudi, koji moraju redovno na posao, se nemogu punom snagom baviti organizovanjem, recimo, tjedna crnogorske kulture. U dijasporama, koje raspolazu znacajnijim sredstvima (srpska, hrvatska, kosovo-albanska) se lobing u velikoj mjeru prepusta profesionalnim Public relations agenturama, koje (za velike pare) uticu na politické elite i javno mislenje u SAD-u i zemljama EU. Svjesni smo, da te mogucnosti kod crnogorske dijaspore fale (fali tu ne samo finacijski prihodi od pojedinaca, spremnih na veliko sponzorisati ovakve poduhvate, nego i  financijska i druga podrska vláda zemalja-matica). Medjutim, odredjena (barem minimalna) profesionalizacija je nuzna, ako hocemo biti efikasni.
  2. U Köln am Rhein, dana 2.11.2001

    .

     
    .
    .
     

.

.

.
.

.

 
BACK TO LIST PRINT TOP